Izvješće s konferencije
Od 4. do 6. listopada 2019. u hotelu Parentium Plava Llaguna u Poreču održana je 4. konferencija o palijativnoj skrbi s međunarodnim sudjelovanjem “ Izvrsnost u palijativnoj skrbi“ , koja je okupila više od 350 liječnika, medicinskih sestara, socijalnih radnika, psihologa i duhovnika. Konferenciju su organizirali Istarski domovi zdravlja, Hrvatsko društvo za palijativnu medicinu i Liga protiv raka Pula, pod pokroviteljstvom Ministarstva zdravstva, Istarske županije i Grada Poreča. Osim naših vodećih stručnjaka, na konferenciji su sudjelovali i ugledni stručnjaci iz Austrije, Bosne i Hercegovine, Italije, Poljske, Slovenije, Srbije i Velike Britanije.
U posljednjih nekoliko godina pratimo ubrzani napredak hrvatske palijativne skrbi. Na konferenciji smo željeli potaknuti diskusiju o kvaliteti palijativne skrbi koju pružamo, etičkim izazovima u kliničkom radu i sadržaju izvrsnosti u palijativnoj skrbi. Izvrsnost u palijativnoj skrbi nije cilj nego način postizanja cilja, opredijeljenost za stalno unapređivanje i razvoj palijativne skrbi. Primjena etičkih principa, kvaliteta skrbi, evaluacija i istraživanje su dobri pokazatelji izvrsnosti palijativne skrbi.
Kroz tri dana konferencije sudionici su aktivno sudjelovali u raspravama nakon plenarnih predavanja, prezentacija provoditelja skrbi a osobito tijekom radionica i panel diskusije.
Skup je završio panel diskusijom o integriranoj palijativnoj skrbi – suradnji obiteljskih liječnika i specijalističke palijativne skrbi. U panel raspravi sudjelovali su i dopredsjednica Hrvatske liječničke komore i predsjednica KOHOMa, dr. Vikica Krolo i predsjednik HDODa dr. Dragan Soldo.
Na početku panel diskusije smo se podsjetili izlaganja dr. Anne Sykes, obiteljske liječnice iz Londona, koja je na konferenciji govorila o organizaciji PS u Engleskoj. Standard u engleskoj palijativnoj skrbi je „Golden Standard Framework“ (GSF), strukturirani model suradnje obiteljskih liječnika i specijalističke izvanbolničke skrbi, kojeg je osmislila obiteljska liječnica dr. Keri Thomas. Iako ne postoji obaveza za njegovim provođenjem, model je opće prihvaćen i temelj je palijativne skrbi u Engleskoj.
Postavljeno je pitanje: koliko smo mi daleko od takvog modela suradnje i razvija li se naša palijativna skrb u tom pravcu.
Razvila se je dinamična i dobro fokusirana diskusija iz koje izdvajamo nekoliko razmišljanja i prijedloga:
- Skrb o teško bolesnim i umirućim bolesnicima ne započinje uvođenjem MPT ili palijativnih odjela već je o njima od uvijek skrbila i skrbi primarna zdravstvena zaštita. Palijativni pacijent za vrijeme bolesti 90% vremena boravi u svom domu pa je suradnja izvanbolničke specijalističke palijativne skrbi i liječnika OM je presudna za kvalitetu skrbi.
-U razvoju specijalističke PS se je išlo naprijed velikim koracima, a nedovoljno se radi na osnaživanju opće PS kroz edukacije, kao ni na sustavnom razvoju komunikacijskih modela između dva ključna stupa palijativne skrbi.
- Važno je izbjeći „preuzimanje pacijenta“ od strane specijalističke palijativne skrbi. Oba sustava trebaju zajednički brinuti o pacijentu, koji ostaje pacijent izabranog liječnika koji vodi liječenje i treba biti informiran i upućen u sve što se događa s njegovim pacijentom. Mobilni palijativni tim može uključiti samo liječnik OM. Takav način rada se, prema riječima Julijane Verebes, voditeljice odjela palijativne skrbi na Sveučilišnoj klinici u Grazu provodi u Austriji, a kako je navedeno i u Ujedinjenom Kraljevstvu. Svatko može kontaktirati palijativni tim, ali obiteljski liječnik mora dati pristanak za uključivanje palijativnog tima. Na takav način funkcionira i palijativna skrb u Istri. Ako Mobilni palijativni tim pozove član obitelji , liječnik iz MPT kontaktira izabranog liječnika oko uključivanja MPT.
- Liječnici OM zbog preopterećenosti ne stižu komunicirati oko svog pacijenata koliko bi bilo potrebno , te je naglašena važnost rasterećenje ordinacija OM od administrativnog i svakog drugog nepotrebnog posla. Veliki je problem teška dostupnost liječnika OM telefonom, a isto je s bolničkim liječnicima, do kojih se također teško dolazi. Na rješavanju tog problema treba sustavno raditi, a jedno od rješenja su informatička rješenja.
- Male županije su u prednosti jer je lakše dogovoriti suradnju i komunikaciju liječnika OM i bolničkih liječnika i MPT.
- PS se ne razvija kroz akcije, mora postojati kontinuitet razvoja.
- Razvoj palijativne skrbi ide iz regija prema nacionalnom razvoju. Potrebna je povezanost, ali mi trebamo davati inpute MZ i HZZO, jer u tim tijelima ne sjede stručnjaci za PS.
- Uključivanje stomatologa u palijativne timove u zajednici zajednici je primjer cjelovitosti pristupa u PS : važan je svaki simptom , sve što čovjeku otežava život, a ne samo liječenje osnovne bolesti.
-Nužno je definirati PS u okviru sustava socijalne skrbi, jer domovi za starije i nemoćne nemaju registriranu djelatnost za PS, pa se službeno ne može započeti sa edukacijom u domovima za socijalnu skrb, sve ovisi o volji ravnatelja. Predlaže se izmjena zakonskog okvira prema nadležnim ministarstvima (MZ i Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku) , kako bi se dio stacionarnih kapaciteta mogao preusmjeriti u palijativne jedinice/krevete/hospicije.
Ante Ivančić dr.med.
Predsjednik organizacijskog odbora
dr.sci. Julijana Franinović Marković dr. med.
Predsjednica Programskog odbora